Iako rođen u Dolcu pored Travnika, Ivo Andrić je svoje najranije djetinjstvo i formativne godine proveo u Višegradu. Nakon rane smrti oca, majka ga je dovela kod tetke Ane i tetka Ivana Matkovšika u kuću na samoj obali Drine. Upravo sa prozora te skromne kuće, gledajući u moćne kamene lukove ćuprije i slušajući šum rijeke, mladi Andrić je upijao lokalne priče, legende i sudbine običnih ljudi koje će decenijama kasnije pretočiti u neprolaznu svjetsku književnost.
Kada je u Stokholmu 1961. godine primao Nobelovu nagradu za književnost, Švedska akademija je posebno istakla epsku snagu kojom je oblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemlje. Njegov najpoznatiji roman pratio je hroniku Višegrada kroz četiri vijeka, pokazujući kako se imperije rađaju i propadaju, dok most ostaje vječan. Zahvaljujući Andrićevom genijalnom mastilu, Višegrad je postao planetarno poznat kulturni toponim u koji danas dolaze ljubitelji književnosti sa svih strana svijeta.
Andrićgrad, poznat i kao Kamengrad, predstavlja jedinstvenu kulturnu i turističku atrakciju koja je bukvalno materijalizovala duh Andrićevih knjiga u kamenu. Izgrađen na ušću Rzava u Drinu pod vizionarskim vođstvom režisera Emira Kusturice, ovaj kompleks spaja tri ključne epohe iz istorije grada: vizantijski stil, osmanski period i renesansno-austrougarsku arhitekturu. On pruža posjetiocima osjećaj hoda kroz istoriju koja se nikada nije u potpunosti desila, ali je u knjigama oduvijek postojala.
Danas Andrićgrad nije samo turistička kulisa, već živo srce prosvjete, nauke i umjetnosti ovog kraja. Unutar njegovih kamenih zidina nalaze se Andrićev institut,Opština Višegrad,Upravna Zgrada HE Na Drini, bioskop, galerije, crkva Svetog cara Lazara, te velelepni spomenici Ivi Andriću i Petru II Petroviću Njegošu. Svake godine, trgovi unutar kompleksa postaju pozornica za brojne kulturne manifestacije, sajmove knjiga i naučne skupove, dokazujući da književna riječ ovdje i dalje živi i okuplja ljude.