I naravno, na današnji dan, davne 2012. godine, dočekali smo ga. Stigao je voz u Višegrad. Danas, godinama poslije, dok se sjećamo tog avgustovskog dana, ova naša pruga i dalje živi, spajajući ljude, uspomene i dva prelijepa kraja.

Svi mi koji volimo ovaj grad znamo šta za nas znači zvuk parne lokomotive i miris pruge. Tog 15. avgusta 2012. godine, kada je prva zvanična grupa turista stigla u našu stanicu, znali smo da se ne vraća samo turizam – vraća se duša Višegrada. Stari Ćiro, koji je decenijama bio žila kucavica naših djedova, ponovo je zabuktao kroz stijene i kanjon Rzava.

Bila je to pobjeda svih nas koji smo vjerovali da pruga uskog kolosijeka ne smije pasti u zaborav. Prolazak kroz Vardište, Dobrun i dolazak na višegradsku stanicu probudio je emocije koje samo željeznica može da izazove. Povezali smo se sa Mokrom Gorom, ali najvažnije – ponovo smo se povezali sa svojom sopstvenom istorijom.

Međutim, svjedoci smo da ova legendarna linija na relaciji od Mokre Gore do Višegrada nije u funkciji već par godina. Zbog potrebe za ozbiljnom sanacijom i obezbjeđivanjem sigurnog saobraćaja, vagoni privremeno miruju, a tišina na našoj stanici podsjeća nas koliko nam ovaj turistički dragulj nedostaje.

Nek nam je sa srećom Nova / Stara linija!

Ova ruta nije samo turistički letak i brojka na papiru. Ovo je priča o našem gostoprimstvu, o kafi koja se pije dok se čeka zvuk sirene sa stanice, i o ponosu kada vidimo pune vagone koji ulaze u naš grad. Svaki dolazak voza u Višegrad je praznik za oči i srce.

Dok čekamo 2028. godinu i završetak radova, naša priča i ljubav prema pruzi ne prestaju. Čuvajmo sjećanja, spremno dočekujmo buduće dane i neka nam obnovljena pruga ponovo donese mnogo punih vagona i zajedničkih uspomena.