„U lijepom starom gradu Višegradu, gdje duboka Drina vijekovima teče…” – stihovi su koji su proslavili naš grad širom svijeta. Ali prava čarolija ove pjesme krije se na brdu iznad grada, na čuvenom Bikavcu, mjestu gdje su se generacije Višegrađana sastajale, zaljubljivale i ispraćale ljetne noći uz miris borovine i zvuke harmonike.

Kada govorimo o društvenom i boemskom životu Višegrada u drugoj polovini XX vijeka, nemoguće je zaobići kultni Hotel „Bikavac“. Smješten na istoimenom uzvišenju sa kojeg se grad i ćuprija vide kao na dlanu, ovaj objekat je decenijama bio sinonim za vrhunsko ugostiteljstvo, nezaboravne proslave i prepoznatljivi višegradski merak.

Tradicija Bikavca kao izletišta seže još u vrijeme austrougarske vladavine, kada je na ovom brdu podignut prepoznatljivi drveni vidikovac – takozvani „Hladnjak na Bikavcu“, namijenjen za odmor, predah i bjekstvo od ljetnih žega. Austrougari su odmah prepoznali vazdušnu banju i specifičnu ružu vjetrova na ovom brdu.

Pravi procvat nastaje u decenijama nakon Drugog svjetskog rata, kada u sklopu Ugostiteljsko-turističkog preduzeća „Panos“ niče moderan hotel sa pratećim bungalovima. Okružen gustom borovom šumom, sa prostranom ljetnom baštom, hotel „Bikavac“ je brzo postao omiljeno odredište ne samo lokalnog stanovništva, već i brojnih turista koji su putovali na relaciji Beograd–Dubrovnik.

Stariji Višegrađani sa sjetom pamte čuvene maturske večeri, svadbe i proslave koje su se organizovale na Bikavcu. Hotel je važio za mjesto sa posebnom dušom. Vikendom bi se tražilo mjesto više, a pjesma i žamor gostiju miješali su se sa šumom borova.

Priča o hotelu je neraskidivo vezana i za sudbinu pjesme Dragiše Nedovića. Mnogi su dolazili na Bikavac samo da bi osjetili atmosferu iz stihova „Ustaj, isprati me, moram da putujem…“, gledajući u maglu koja se u rane jutarnje časove podiže iznad Drine. Hotel je bio ponos grada, simbol ekonomskog uspona i turističkog procvata Višegrada.

Kao i mnogi drugi objekti, i hotel „Bikavac“ je prošao kroz burne istorijske i tranzicione periode krajem prošlog i početkom ovog vijeka. Nakon privatizacije nekadašnjeg preduzeća „Panos“, hotelski kompleks je doživio transformaciju, a tradicija ugostiteljstva i velikih slavlja na brdu danas nastavlja da živi kroz rad svečanog svadbenog salona „Bikavac“, koji posluje u sklopu hotela „Višegrad“.

Iako su se vremena promijenila, a grad dobio nove turističke sadržaje i moderne komplekse, stari hotel na Bikavcu ostaje duboko urezan u kolektivno sjećanje grada. On je svjedočanstvo o vremenu kada je život tekao sporije, kada su se cijenili dobra pjesma, razgovor i pogled sa brda koji se ne zaboravlja. Jer, kako pjesma kaže, sve prolazi, ali uspomene sa Bikavca ostaju vječne.